Grad Pag je već krajem 19. stoljeća imao jedan od prvih sunčanih satova u Europi. Oznaka 15 meridijana nalazi se oko pet kilometara od Paga na makadamskom putu u predjelu Sveta Marija Magdalena, a u liniji presjecanja nalazi se mramorni znamenik.
Novi most koji povezuje novi Pag s Prosikom zamijenio je betonski most izgrađen početkom 20. stoljeća. Današnji most je nešto izmijenjena replika starog mletačkog mosta podignutog 1737. godine po nacrtima poznatog mletačkog arhitekta Giambattiste Lodolija.
Sveti Vid je najviši vrh otoka Paga, a nalazi se na visini od 348 metra nadmorske visine. Tu je izgrađena crkvica sv. Vida podignuta u 14. stoljeću.
Pažani su za vrijeme Mletačke Republike bili oslobođeni sudjelovanja u ratnim pohodima zbog vrlo važne proizvodnje soli. Tu privilegiju nije iskoristio Pažanin Ivan Petar Kašić i sudjelovao je u jednoj od najznačajnijih bitaka u povijesti – bitci kod Lepanta (1571.).
Lun je najsjevernije mjesto otoka Paga i prirodni rezervat maslina. Na oko 400 hektara površine izraslo je oko 80 000 maslina. Dio ovog područja zaštićen je kao botanički rezervat i u cijelom kompleksu procijeni se da ima 1000 maslina starijih od 1000 godina.

Od kada se točno proizvodi sol u Pagu, to jednostavno ne znamo. Prvi spomen o proizvodnji soli u našim krajevima nalazimo u knjizi prof. Candide sa sveučilišta u Napulju pod nazivom „Jadranske solane" Napulj 1912.